Kada je 1962. godine izabran za asistenta na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu konačno je krenulo tridesetdevetogodišnjem Mladenu Vodički zvanom Pan. Pripreme za dolazak na Fakultet bile su duge, temeljite i pod najboljim vodstvom Antuna  Ulricha u projektnom birou Prostor.

Prešao je Turini, na Fakultet, u najjaču projektantsku ekipu. Uz Vodičku, Turini je tada asistirao i Boris Magaš, mlada zvijezda u usponu i autor sarajevskog Muzeja revolucije (1958.). 

Vladimir Turina – arhitekt i vizionar, međunarodno poznat i priznat, dobitnik olimpijske medalje za projekt multifunkcionalne dvorane plivališta na delti Rječine, Le Corbusierov amis de plume i gostujući profesor u Berlinu, koji, nakon zapadne gradi i istočnu maksimirsku tribinu, putuje svijetom, dopisuje se s perzijskom kraljicom Sorayom i za šaha projektira stadion u Teheranu. Šezdesetih godina 20. stoljeća u Zagrebu, u toj se klimi disao drugačiji zrak.

Dom zdravlja Labin arhitekta Mladena Vodičke vjerojatno je najelegantnije djelo svoga vremena. Natječajni projekt za DZ Labin rađen je 1962., 1. faza projektirana je i građena od 1965. do 1969. godine, a 2. faza od 1976. do 1980.

Jednostavna i suspregnuta arhitektura svrhovito je razriješila najsloženije prostorne i medicinsko-tehnološke probleme jednog takvog zadatka: paradigmatski jezgrovito i lapidarno, najmanjim sredstvima najveći rezultat.